Obična cura

srijeda, 13.08.2014.

Do something

U jednoj sam knjizi pročitala izreku 'Besposlen um je đavolji rasadnik'. Do sada sam se već u to uvjerila puno puta. Dane provodim uglavnom ne izlazeći van iz kuće i ne družeći se s nikim. Nemam volje i ne da mi se. Potpuno sam zadovoljna sa buljenjem u laptop po cijele dane u svojoj novoj sobi koju smo uredili i koja je sada besprijekorno čista, a čak mi ni sestre nema. Po cijele dane samo gledam serije, filmove (uglavnom romantične) i igram LoL stoga nije ni čudo što razmišljam o glupostima.
Jako me muči i ozljeda koljena zbgo koje ne mogu baš najnormalnije hodati, a ne mogu čak ni na tramvaj potrčati, pa ni nemam volje ići nigdje. Neću ni spominjati to koliko mi je krivo to što ne mogu igrati odbojku, ni u dvorani ni na pijesku zbog toga. Moram čekati nove nalaze ciste u koljenu, a dok ih ne dočekam propada mi kvadriceps jer mi se ne da vježbati. Ne mogu si pomoći.
Jako me muči i to što mi je dečko odsutan, pričali smo o zarukama i vrlo brzo će i to doći na red, jako me to čini sretnom. Rekao mi je da sprema iznenađenje i da će se to možda dogoditi već za mog posjeta njemu u devetom mjesecu. Baš sam se radovala tome, pitala sam ga ponovno da li on stvarno to misli i rekao mi je da misli, ali da će me iznenaditi kada se vrati u Zagreb. Objasnio mi je zašto želi to tada napraviti i slažem se s njegovim razlozima, ali ipak kao da mi je ovaj put k njemu izgubio značenje sada.
Znam, glupa sam. Volim ga i naravno da ga želim posjetiti, najviše zbog toga da ga vidim, ali mislila sam da će mi zbog zaruka biti lakše ga čekati sljedeća tri mjeseca. Znam da nije ni riješenje staviti nekome prsten na ruku kao neke okove i obavezati nekoga da te čeka, ali iz moje perspektive, ja bih htjela to što prije. Ja sam žena i razmišljam najmanje glavom, a najviše emocijama.
Imam problema sa razmišljanjem u zadnje vrijeme, zato me često gone osjećaji da nešto učinim. Tako i kada pogledam neki glupavi romantični film ili čak na cesti neki par koji se grli i voli uopće ne razmišljam racionalno već se odmah prepuštam osjećajima. Tužna sam što i mene ne može nitko grliti i ljubiti, jako mi to nedostaje.
Nisam nikada imala pravu vezu do ove, iako sam imala neke glupe avanture na jednu noć kojih se sada jako sramim i najradije bih se vratila u prošlost i izbrisala ih.
Lijepo je kada nekoga voliš i kada netko tebe voli toliko da je s tobom iskren i toliko da ti kaže da ne želi da se oblačiš 'preotvoreno' jer te želi za sebe. Ja to shvaćam kao kompliment. Isto tako on ne gleda ni druge cure koje razgolićene hodaju ulicama niti se on oblači samo da bi se nekome svidio. Jako mi se sviđa to. Mislim da je veza davanje i primanje. On me to zamolio, ja to radim, a on meni zauzvrat vraća istom mjerom, a možda čak nekada i većom. To ne znači da se ne znam obući izazovno, znam. Samo se više ne oblačim vulgarno i osjećam se super zbog toga. Znam sada da kada netko razgovara sa mnom da to nije zbog toga što mu pokazujem svoje trojke, uzak struk ili noge do bedara.
Ovo ne pišem ciljano, pišem doslovce ono što mi je na pameti i kako se osjećam. Pisanje mi jako olakšava posao razmišljanja, za koje mislim da svaka osoba mora izdvojiti barem 15 minuta dnevno.

13.08.2014. u 14:02 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 12.08.2014.

Come out

Ne pišem ovo da bi netko čitao o mojim mislima i mislio da sam super, da mi je super u životu. Čak ne bih htjela ni da netko misli da mi je grozno u životu. Zapravo bih najradije htjela da nitko ni ne čita moj 'blog'. Jedini razlog zašto pišem tu je taj što se ničega boljeg nisam mogla sjetiti, a olovka i papir su mi nesigurni.
Jako sam se zaželjela pisanja, a o sebi nisam pisala jaaako dugo. Još iz osnovne, a sada mi je 21 godina.
Nemam želju postati pisac niti išta slično, samo imam potrebu se prisiliti na razmišljanje, a ovo je najbolji način. Naime, u zadnje vrijeme premalo razmišljam, o sebi, o drugima, o problemima. Osjećam se jako izgubljeno.
Imam dečka, volim ga, stvarno, samo se ne osjećam kao da ga imam. Trenutno je izvan Hrvatske i radi, tamo će biti do kraja godine. Sljedeći mjesec idem na mjesec dana kod njega, do početka faksa. Super je osoba, stvarno je, ali ja nisam. Dok ga nema, ja ne razmišljam o tome da ga prevarim ili slično, ali razmišljam o tome kako bi bilo super imati nekoga tko ti može pokloniti pažnju koja je svakoj curi potrebna, a sebe smatram potrebitom i iznad prosjeka. Stalno razmišljam o dečkima koji su mi poklonili iole malo pažnje, uopće nije stvar da li su zgodni ili ne, uspješni ili ne, vjernici ili ne, razmišljam o onima koji mi se čine kao dobar materijal za dečka (iako znam da to ne mora značiti da su stvarno dobri dečki, samo su mi takvi ostali u sjećanju).
Sada sam se upravo javila jednom dečku s kojim sam imala 'nešto'. Nije iz Zagreba, ali sam ga htjela zapamtiti kao dobrog dečka i jesam, ali zapravo i nije. Svaki put kada mi se javi ne želi razgovarati o sebi ili meni, ili općenitim nekim vrijednim temama nego samo o vulgarnim. Čak ni ne o seksu direktno. Jako mi to smeta, ali nemam nikoga drugog. Volim svog dečka, ali o njemu sve već znam, a trenutno ne želim toliko nešto novo koliko želim neke emocije i osjećaje, ali nekoga tko mi je blizu.
Upravo slušam Lou Reed-a, toliko o tome kako se osjećam.
Stvarno želim neku intimu i bliskost, STVARNO.

12.08.2014. u 22:26 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  kolovoz, 2014  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Kolovoz 2014 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Napisano s namjerom da olakšam dušu, a ne da zabavljam mase.

Linkovi